Kod Mikija ( ulomak iz priče )

Mirko Stipač sjedio je u svom lokalu, pio ekspres kavu i pomno olovkom zaokružio vlastiti oglas koji je izišao u dnevnom tisku: "Pristojan bistro traži konobaricu s iskustvom za rad u popodnevnoj smjeni. Javiti se osobno "Kod Mikija"." Bio je zadovoljan što je s tako malo riječi rekao sve što je trebalo, jer su oglasi bili poprilično skupi. Mogao je izbaciti riječ pristojan" i "popodnevnoj", možda čak i "osobno", ali onda bi to bio oglas za neku trećerazrednu rupčagu, a "Kod Mikija" je ipak još uvijek vladala neka domaća, ljudska atmosfera, tješio se očistivši limenu pepeljaru. Već duže vrijeme radio je obadvije smjene sam po cijele dane. Žena bi uskočila kad bi išao u nabavku, i poslijepodne, kad bi na brzinu trknuo preko dvorišta lokala u njihovu kuću gdje bi pojeo splačine što mu ih je skuhala. Dok je mama bila živa, jeo je pristojan i topli obrok, a otkako je nema - konzerve i mikrovalna... ah... Prije nekoliko mjeseci je ostao bez konobarice jutarnje smjene, a nakon nekoliko tjedana nešto se naljutila i druga smjena, pa je bez riječi dignula sidro. Srećom da su radile na crno, pa barem oko sređivanja otkaznih papira nije bilo komplikacija, kao ni s otkaznim rokom, osiguranjem i drugim glupostima.