Roman Moj moza[i]k je pisan u obliku brojčanih pločica i ima strukturu mozaika.

 

Odlomak iz romana:

.,. Ponudila sam mami da izabere motiv za zid dnevnog boravka. Još je neodlučna. Zato sam joj napravila malu sliku ružičastog neba na kojem se jedan tamni ijedan svijetli anđeo drže za ruku i ljube. Ako joj se djeca ne mogu voljeti ovdje na zemlji, sigurno će se gore, na nebu. Htjela sam je razveseliti, ali mislim da se rastužila.

U želji da mi pomogne, sad često ulazi u atelje i bez riječi slaže pločice: zelena k zelenima, bijela k bijelima...

-Imala si pravo. Zarazno je, - kaže i odmara živce.

-Jednom ću napraviti izložbu keramičkih mozaika, pa da ih svi mogu vidjeti zadovoljno promatram "Jesenski preludij", posljednji, nedovršeni uradak.

-Trebala bi koristiti rukavice i više njegovati ruke. Zašto ih ne namažeš kremom? Tako su ti ispucane i hrapave rekla je promatrajući moje slomljene nokte i izranjene prste.

-Ne mogu raditi s rukavicama, onda nemam osjećaj u prstima odgovorila sam i namazala keramičko ljepilo na smeđu pločicu i zalijepila je na podlogu.

-Ti si ipak pisac. Moraš više voditi računa o svojim rukama rekla je ozbiljno i iz torbice izvadila kremu "Melem". Mama k'o mama...