Kazalište Viktora Cara Emina je osnovano 1949. godine od grupe zanesenjaka koji su duije godine ranije činili jezgru dramske sekcije unutar KUD-a "Istravino". Zasluge za osnivanje Kazališta Viktora Cara Emina svakako pripadaju Leonu Barisu, Bruni Lencu i Anđelku Štimcu te mnogobrojnim zaljubljenicima u kazališnu umjetnost koji su joj poklonili najljepše godine života - svoju mladost, njima smo - nekima, između ostalog i imenovanima, koji su već blagoslovljene sjene - dužni zahvalnost što i danas možemo raditi ono što volimo, a na istom smo putu bez obzira na vrijeme. Kazališnu umjetnost iznimno volimo i osobita činjenica nas drži: pa mi se nalazimo na razmedi između slavne i burne prošlosti i kakve-takve budućnosti. Ako bi budućnost našeg kazališta bila sigurna, značilo bi da je taj san nemoguće ne odsanjati i nemoguće je pomisliti da je neostvariv. Godina pedeseta, sve je bliže i san se ostvaruje na koncu ovog stoljeća, kažu najstrašnijeg stoljeća odkako čovjek hoda Zemljom. U svakome slučaju godine 1999. sjene naših prethodnika ponovo će bili uz nas. To nas obvezuje. Svaki naš scenski uradak - veseo ili tužan, svjetao ili mračan - plod je naše upornosti i samoprijegora koje obgrljuje naša ljubav. Kazalište objedinjuje tri ansambla: Dramski ansambl, Čakavsku scenu i Našu malu scenu u kojima se okuplja svake godine četrdesetak mladih ljudi. Neki odlaze tijekom vremena, drugi dolaze donoseći opet ljubav svojih prethodnika i to je obavezno pravilo. Ljubav je velika stvar. Najstarije amatersko kazalište u Hrvatskoj, možda i u Europi - odhrvalo se nemilosrdnim ustrojstvima onodobnih i ovodobnih vjetrenjača, a za to je bila ponekad potrebna i hrabrost začinjena stisnutom pesti i ponekom suzom... Ništa nije zaludu, a naša je mladež odveć toga svjesna i za njih su prepreke na putu potrebito stjecanje iskustva. Kazalište je radost života: usluarljiuti magija koju želimo podijeliti s našim prijateljima u gledalištu. Dakle i dalje smo s vama jer vas volimo.